|
 Siromaštvo vodi u socijalnu isključenost
Koliko je naših građana, slijedeći smisao ovih riječi, u Hrvatskoj siromašno? Kolikom broju siromaštvo prijeti? Prema posljednjim podacima, stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj iznosi 20,6 posto; podaci su to Državnog zavoda za statistiku. Trećina građana Hrvatske siromašna, riječi su to koje smo mogli čuti i čitati ovog mjeseca počesto. A siromašni nisu više neka "unificirana" kategorija, primjerice, nezaposleni ili umirovljenici. Ne, siromašni imaju fakultetske diplome, znaju i strani jezik, mladi su ljudi. To su - novi siromašni. Siromašni tako da nemaju ni šanse. Potencijali koji nemaju šanse zasigurno su ogroman poraz društvu i put u propas. I socijalno je poduzetništvo vrijedna šansa.
Sve veći broj rizičnih: prihodi više ne pokrivaju troškove života
Osobe čiji je dohodak ispod praga u većem su riziku od siromaštva od ostalih, ali ne žive nužno u oskudici. Naime, stopa rizika od siromaštva ne pokazuje koliko je osoba stvarno siromašno nego koliko njih ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva, napominju iz DZS-a.
Pokazatelji siromaštva, navode statističari, izračunati su prvi put iz podataka prikupljenih istraživanjem Anketa o dohotku stanovništva. To je novo istraživanje uvedeno u statistički sustav Republike Hrvatske u 2010; usklađeno je s uredbama EU-a i metodologijom Eurostata.
Stoga je uporedivo sa zemljama EU za koje stopa rizika od siromaštva, prema procjeni Eurostata, u prošloj godini iznosi 16,4 posto. Najrizičnije skupine u Hrvatskoj su i nadalje starije osobe, posebice starija samačka kućanstva, nezaposleni i umirovljenici, obitelji s više djece kao i samohrani roditelji. Nije li to i preširok društveni spektar? Prema godinama i spolu i u prošloj je godini stopa rizika najviša kod osoba starih 65 i više godina i iznosi 28,1 posto. Prema aktivnosti u 2010. stopa rizika od siromaštva najveća je za nezaposlene osobe i iznosi 44,7 posto. Rizik je pritom veći za muškarce nego za žene - stopa rizika od siromaštva za nezaposlene muškarce je 51,4 posto, a za nezaposlene žene 37,7 posto.
Brojke su "naslovi" brojnih ljudskih života
Ovo su brojke. Nerijetko ih čitamo i čujemo bez dovoljno pozadine i mogu biti i potpuno nedojmljive. Kako, uopće, sebi postaviti pitanje: Jesam li siromašna osoba? Ne postoji općeprihvaćena definicija siromaštva. Jasno je da je siromaštvo „na hrvatski način“ potpuno drukčije i neusporedivo, primjerice, sa siromaštvom u nekim afričkim zemljama.
Možemo reći da je siromašto neposjedovanje novaca ili dovoljno novca te malo ili nedovoljno imovine. Prema stavu Scottish Poverty Information Unita (BBC, 2005) ljudi su siromašni ako nemaju dovoljno sredstava za svoje materijalne potrebe i ako ih uvjeti isključuju iz aktivnog sudjelovanja u djelatnostima koje se smatraju uobičajenima u društvu.
Siromaštvo se tako očituje na različite načine, među kojima su nedostatak dohotka i sredstava potrebnih da se osigura održiva egzistencija; glad i neuhranjenost, slabo zdravlje, nedostupnost ili ograničena dostupnost obrazovanja i drugih temeljnih usluga; povećana smrtnost, uključujući smrtnost od bolesti; beskućništvo i neodgovarajući stambeni uvjeti; nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija. Bitno obilježje negacije ljudskih prava također je nesudjelovanje u odlučivanju i u građanskom, društvenom i kulturnom životu zajednice.
Dugotrajna uskraćenost resursa vodi siromaštvu
Višedimenzionalnost siromaštva očituje se u stanju koje obilježava dugotrajna ili stalna uskraćenost resursa, sposobnosti, mogućnosti izbora, sigurnosti i moći koje su nužne za odgovarajući životni standard i ostvarenje drugih građanskih, ekonomskih, političkih, kulturnih i socijalnih prava. Siromaštvo se obično dijeli na dohodovno – bez mogućnost i zadovoljavanja minimalnih životnih potreba – i nedohodovno – koje obuhvaća i neka druga životno važna obilježja, najčešće vezana uz razinu obrazovanja, zdravlja i sl.
U razmatranju nedohodovnog siromaštva uključuju se zdravstveno stanje, pokazatelji o prehrani i pismenosti stanovništva. Ipak, općenito se veća pozornost pridaje apsolutnom i relativnom dohodovnom siromaštvu.
Svjetska banka (World Bank, 2000) utvrđuje da je osoba siromašna ako je njezin dohodak nedovoljan za zadovoljavanje razine nužnih potreba. Razina tih potreba se mijenja tijekom vremena i u različitim društvima, u skladu s stupnjem razvoja, društvenim normama i vrijednostima. Možemo slobodno ustvrditi da je veliki broj građana iz kategorije društveno isključenih, ali i ne nužno na granici siromaštva.
Oni koji to nisu, a bave se poduzetništvom, mudro će postupiti budu li zdravo sebični. Teško da je malom broju ljudi dobro, barem dugoročno, ako velikoj većini to nije. Zato treba dijeliti; odnosno pokušavati uporno naći rješenje kroz socijalno poduzetništvo koje pokazuje, u dobrim uvjetima, itekako dobre rezultate u smanjenju broja društveno isključenih osoba. I stvaranju društva sretnijih ljudi. Radi sebe samog, ako ni zbog kog drugog!
 |
RSS feed Comments
Prikaži/Sakrij komentare