|
 U projekt Bijelo uključena je lokalna zajednica, gospodarski subjekti, državne institucije, znanstvene ustanove, poznavatelji starih, odumirućih zanata, državne tvrtke poput Hrvatskih šuma - pokriveni su svi sektori. Ova je priča uistinu pravi primjer što to je i kakve rezultate može polučiti međusektorska suradnja
Kada je osnovana udruga Dupinov san, a to je bilo 2001. godine, njezini članovi nisu niti sanjali da će ih snovi odvesti uistinu daleko – pa čak i u prošlost. Priča koja slijedi priča je o Bijelom, trećem modulu velikog, dugogodišnjega projekta udruge Dupinov san koja je fokusirana na očuvanje naše prirodne i kulturne baštine u najširem smislu tih pojmova.
Počet ćemo od Projekta Bijelo, a njegov je cilj očuvanje prirodnog i kulturnog nasljeđa, osobito očuvanje hrvatske pomorske baštine i njezine tradicionalne brodogradnje.
Nekoć je Hrvatska, a osobito Dubrovačka Republika, bila sinonim za brodove i brodogradnju. Danas se uz riječ brodogradnja uglavnom asociramo na teškoće te industrije. Nekoć na slavnu i moćnu dubrovačku mornaricu, toliko važnu i toliko utkanu u živote tamošnjih, tadašnjih ljudi da se govorilo "Živjeti se ne mora – ploviti se mora".
Braceru izrađuju murterski kalafati, posljednji tradicijski brodograditelji
Dašak prošlosti, zahvaljujući Dupinovom snu postat će sadašnjost. Izgradit će se replika broda bracere i to prema nacrtima iz osamnaestoga stoljeća – kaže nam Goran Stojanović, predsjednik ove Udruge. Sudionika u projektu ima iznimno mnogo – od stručnjaka za brodogradnju, starih majstora – murterskih kalafata, gospodarskih subjekata, državnih institucija, znanstvenih ustanova....- ovaj projekt pravi je i cjeloviti primjer ako bismo htjeli objasniti i pokazati što je to i što znači međusektorska suradnja. I kakve samo rezultate može polučiti!
"Ostvarenjem ovoga projekta, nama iznimno važnoga, a zasigurno će se takav pokazati i u zajednici, želi se na pozitivan, proaktivna i motivirajući način senzibilizirati hrvatska javnost za potrebu očuvanja prirodne baštine jadrankse regije i hrvatske tradicijske brodogradnje. Nastavkom višegodišnjeg programa «Podržimo boje Jadrana» i temeljne koncepcije promicanja zaštite okoliša i održivoga razvoja ovaj projekt, kojega smo nazvali «Bijelo», treba, među ostalim, senzibilizirati javnost za potrebu čuvanja naše baštine, projektno povezivati kontinentalnu i jadransku Hrvatsku, a osobito potaknuti očuvanje tradicijske brodogradnje. Mi na ovom projektu radimo uistinu već godinama, uložili smo mnogo energije, ali sve smo bliži cilju. Bracera se izrađuje, nalazi se sada na Murteru gdje su i naši gotovo posljednji kalafati, tradicijski brodograditelji, i mislim da će uskoro biti spremna za odlazak na svoje odredište. A to je Dubrovnik", kaže Goran Stojanović.
Na naš upit kada bi to točno trebalo i biti i hoće li već ovih ljetnih mjeseci bracera krasiti dubrovačku luku, Stojanović odgovara rječnikom i duhom brodograditelja: nitko ne može reći kada će brod biti gotov! Brod je živo biće, on sam odlučuje kada će s kopna na more i u plovidbu....Možda to ne razumiju oni koji nisu od broda i od mora, ali oni koji su imali iskustva, potvrdit će da je tako jer je u poslu izrade jednoga broda, osobito posebnoga kao ovoga, mnogo nepredviđenosti. Radi se sa živim materijalom, drvom, i to više vrsta i ne zna se uvijek kako će se taj materijal ponašati.
Bracera u turističke svrhe
Kada taj proces završi, bracera će služiti na promociju i dobrobit svoje zajedice. Iz više razloga, od povijesnih do komercijalnih koji će osigurati održivost ovom projektu, bracera će se usidriti u dubrovačkoj luci. Otuda će zainteresirane voditi na izlete u razgledavanje i upoznavanje okoline u kojoj se nalaze naši prelijepi i očuvani otoci. Na povijesnom brodu, nadaju se u Udruzi, mnogi će posvijestiti koliko je bogata i važna naša baština i kako nam može na dobrobit služiti u sadašnjosti podsjećajući na to kako nije prepreka, već sjajna mogućnost za budućnost.
 Bracera neće biti fiksno» Dubrovniku, već će mijenjati svoja polazišta, kaže Stojanović, a o njezinom položaju putem interneta i drugih mogućnosti znatiželjnici će biti uvijek obaviješteni. Bit će to i lijepa promocija za Hrvatsku upravo kroz brodove i brodogradnju.
"Rijetki su ohrabrujući primjeri, poput gajete fakluše ili, primjerice, rovinjske batane koje su otrgnute iz zaborava. Nerijetko zahvaljujući udrugama. Tako je građanska kulturna udruga «Ars Halieutica» od zaborava spasila komišku gajetu. Ona se pod imenom Comeza Lisboa pojavila na velikoj međunarodnoj izložbi EXPO u Lisabonu 1988-me godine predstavljajući našu zemlju, Hrvatsku" podsjeća G. Stojanović.
Danas su se ovom projektu pridružili mnogi. A sve je počelo od jedne spoznaje. Spoznaje da brodivi i barke trebaju, prije nego u luku, uploviti u našu svijest o kulturnoj baštini. Stari kalafati murterski ostali su još jedino veće uporište tradicionalne brodogradnje u nas. I kroz ovaj projekt nastavlja živjeti njihovo umijeće.
Prije bijelog, bilo je plavo i zeleno
Na početku smo rekli kako je projekt Bijelo došao na kraju. Prije njega bili su i jesu projekt Plavo i Zeleno. Svi oni zajedno čine projekt Podržimo boje Jadrana. Projekt Plavo odnosi se tako na očuvanje mora i podmorja. Akcije čišćenja obala i podmorja zahvaljujući Dupinovom snu učinile su mnogo dobroga i korisnoga i sada su već poprilično poznate. Pratila ih je i nacionalna kampanja za promicanje zaštite Jadranskoga mora pod sloganom «Očuvajmo plavo». Rezultati su više nego zadovoljavajući: u akcijama ekološkoga ronjenja i čišćenja obala na petnaest lokacija i s više od 1500 ronilaca – volontera Hrvatskog ronilačkog saveza iz Jadranskog je mora izvučeno više od 30 tona raznog otpada. Šokantna, ali ipak dobra vijest. Akcije će se nastaviti.
Projekt Zeleno, pak, usmjeren je prema poticanju osobne odgovornosti građana i njihovom što angažiranijem sudjelovanju u održivom razvoju. Nema bućnosti, i to se sve više pokazuje, bez razvoja zelenih tehnologija i održivoga razvoja – smatraju u Dupinovom snu.
Projekt Zeleno temeljen je na provedbi nacionalne donatorske kampanje Posadimo život, a novčane su donacije korištene za obnovu šumskoga fonda jadranske regije i sadnju maslina na odabranim lokacijama duž jadranske obale s otocima. Prikupljeno je više od 300.000 kuna i zasađeno je viš od 7000 sadnica maslina i 6000 mladica pinije i čempresa.
U udruzi Dupinov san sanjaju i dalje. Kad zapolovi bracera, zaplovit će i oni u neke nove projekte iznova povezujući što je moguće više partnera iz različitih sektora.
Boje prirode – plava, zelena i bijela inspiracija je mnogima, a jedan od poznatih zaljubljenika u sve boje i nijanse našega mora jest moreplovac i pisac Damir Miloš. Tako smo u projektnom biltenu pronašli i njegove male eseje o tim bojama. S obzirom na to da je ovaj članak prvenstveno o bijelom, evo i eseja o toj boji – ne boji.
Bijela je boja i ledena. Sreća je velika što led na vodi pliva. Da tome nije tako, teško je zamisliti uslijed čega bi se golemo prostranstvo ocena što prekriva >Zemlju ikada otopilo. Led bi se, zarobljen hladnom težinom, zauvijek usidrio za oceanske dubine, ne dopuštajući površiti u valove se otopiti.
Stisnut u polove, led ljubomorno čuva svoju bjelinu. Ledenu i blještavu. Ali, upornošću svojstvenoj samo oceanu, potkopavajući ledene bregove, ocean rastače njegovo posljednje utočište. I premda smrt rijetko na sebe navlači bijelu boju, ledenjaci umiru u bijelom. Možda zato jedrilice nose bijela jedra. U spomen na nepravednu borbu u kojoj je pobjednik već unaprijed znan. A čovjek, nepromišljeno, samo ubrzava smrt ledenjaka. Jedriličari i njiova bila jedna nisu dovoljna opomena na nepravdu što se, na dalekom sjeveru i još udaljenijem jugu, ledu događa...
 |
Projekt Pomak 
RSS feed Comments
Prikaži/Sakrij komentare
