Pomakonline - Magazin za društveni razvitak - 'Bosonogo' učilište u Indiji potiče praktično i učenje kroz rad, stjecanje znanja i vještina

Naslovnica

'Bosonogo' učilište u Indiji potiče praktično i učenje kroz rad, stjecanje znanja i vještina

Ivona Grubišić

Ponedjeljak, 02 Siječanj 2012

NE formalnom učenju u učionici

Mark Twain jednom je rekao: “Nikada nemojte dopustiti da škola ometa vaše obrazovanje.” Obrazovni program 'Bosonogog' učilišta (Barefoot College) osposobljen je za ukupni razvitak djece na selu, a pismenost je samo jedan njegov dio. Smatraju ga radikalnim odmakom u odnosu na tradicionalni koncept ‘učilišta’ jer potiče praktično ili učenje kroz rad, procese stjecanja znanja i vještina, umjesto da ga prenose kroz formalno učenje u učionici.

U fokusu obrazovanja je buđenje svijesti o okolišu i društveno-ekonomskim i političkim snagama koje dominiraju razvojem. Postignute vještine koje jamče održivi razvitak u ruralnim zajednicama, kao i pismenost, smatraju se važnim za osobni razvitak svakog pojedinca.

Cilj programa je osigurati djeci u ruralnim sredinama dobro ravnotežu pismenosti i obrazovanja, tako da dugoročno svako dijete dobrovoljno može odabrati želi li ostati u selu i raditi za njegov razvitak, umjesto da gleda kako se što prije odseliti.

'Bosonogo' učilište oslanja se na istu filozofiju pri odabiru članova ruralnih zajednica za provedbu obrazovanja u njihovim ruralnim školama. To čine kako bi smanjili ovisnost o izvanjskoj pomoći, kao i reducirali migracije generiranjem zapošljavanja u ruralnim zajednicama. Učilište malo važnosti polaže na urbane stručnjake s diplomama i kvalifikacijama jer većina njih nema strpljenja, sposobnost slušanja drugih, nisu otvoreni za nove ideje ili ne pokazuju poštovanje prema tradicionalnim znanjima i vještinama, i nisu spremni živjeti i raditi u udaljenim krajevima.

Reforma formalnoga obrazovnoga sustava

Sekcija 'bosonoge' naobrazbe uspješno postoji kao isključivo ruralni program za djecu, muškarce i žene još od 1975. Njihov je pristup 714 'bosonogih' učitelja 559 dana i noći primjenjivalo u školama u osam država Indije - Uttarakhand, Madhya Pradesh, Assam, Bihar, Orissa, Arunachal Pradesh, Andhra Pradesh i Rajasthan, kao i 510 učiteljica u 280 ruralnih jaslica u četiri okruga u Rajasthanu - Ajmer, Sikar, Jaipur i Barmer.

Godine 1975. učilište je započelo reformu formalnoga obrazovnoga sustava i programa, nastavnih tehnika i školskih sati, kako bi unijeli pozitivne promjene u inače nisku razinu pismenosti među ruralnom djecom.

'Bosonogi' obrazovni programe počeo je 1975. godine s tri eksperimentalne škole i šest 'bosonogih' učitelja. Osnovne su škole uspostavili u trima selima - Buharu, Tilonia i Phaloda u Rajasthanu. Programe je bio osmišljen tako da odgovara jedinstvenim potrebama djece sa sela. Neformalno, praktične i interaktivne metode podučavanja usvojene su za matematiku, znanost, geografiju, jezik i društvene znanosti.

Program razlikuje 'pismenost' koju djeca naučila tijekom školovanje i ‘obrazovanje’ koje su usvojili u obitelji, zajednici, okolini i kroz osobno iskustvo. Umjesto da prenose urbana knjiška znanja koja se jedva imaju veze s ruralnom djecom, praktičnim primjerima dobili su znanje iz neposredne okoline i načina života jer su upoznati s njima.

Škola u večernjim satima

Budući da većina djece pomaže roditeljima kod kuće i danju vode stoku na pašu, školski su sati organizirani u večernjim satima. Odnos učitelja i učenika tako je određen da jedni drugima mogu biti izvorom učenja, znanja i vještina pa i učitelj uči, a učenik podučava.

Utemeljen 1972., 'Bosonogo' učilište je nevladina organizacija koja je pruža osnovne usluge i rješenja za probleme u ruralnim zajednicama, s ciljem da ih učini samostalnima i održivima. Ova 'bosonoga' rješenja mogu se široko primijeniti na solarnu energiju, vodu, obrazovanje, zdravstvo, seoske rukotvorine, komunikaciju, osnaživanje žena i razvitak opustošenih krajeva.
Na učilištu smatraju da bi ruralni razvitak bio uspješan i održiv za bilo koju aktivnost, mora se temeljiti na selu, kao i upravljanju i vlasništvu onih kojima služi. Stoga su sve njihove inicijative - bilo da su socijalne, političke ili ekonomske - planiraju i provodi mreža seoskih muškaraca i žena poznatih kao ‘bosonogi profesionalci’.

Bez obzira na starost, muškarci i žene u ruralnim područjima, koji su jedva pismeni ili potpuno nepismeni, i bez nade za dobivanje čak i najslabijeg državnog posla, osposobljeni su za rad danju i noću kao učitelji, liječnici, primalje, stomatolozi, zdravstveni radnici, solarni inženjeri, radnici na buđenju bunara, mehaničari za ručne pumpe, arhitekti, obrtnici, dizajneri, zidari, komunikatori, kušači vode, teleoperateri, kovači, stolari, računali instruktori, računovođe...

Uz malu pomoć, ohrabrenje i prostor za rast i pokazivanje svog talenta i sposobnosti, ljudi koji su smatrani "vrlo običnima' i koje je društvo otpisalo, čine izvanredne stvari koje prkose predrasudama.