Pomakonline - Magazin za društveni razvitak

Ministar Mirando Mrsić

Dalo se jasno čuti i ministrov stav o tome kakva to, prema njemu, Strategija treba biti. "Vidjeli smo već različite strategije na pedeset, stotinjak stranica i više...a koje nitko niti ne čita" - rekao je Mrsić i dodao da nije važan broj stranica, već ciljevi koji će se kroz taj dokument definirati. A oni trebaju biti jasni i ostvarivi.

Naziv nije bitan, bitni su rezultati 

I mjerljivi, da se, primjerice, vidi da je socijalno poduzetništvo sudjelovalo u stvaranju brutto društvenog proizvoda i smanjilo broj nezaposlenih, stvorilo nova radna mjesta. Ministar Mrsić je rekao kako vidi veliki potencijal socijalnog poduzetništva i u stvaranju novih radnih mjesta. Stoga je, dodajmo, rekao kako će ovo Ministarstvo dati sve potrebno, a što im je na raspolaganju, za razvoj i poticanje socijalnog poduzetništva, a da izrada Strategije treba krenuti što prije. Što se samog naziva tiče, Mrsić drži da nije niti to presudno kako će se ono zvati. Socijalno poduzetništvo, društveno poduzetništvo, eko socijalna ekonomija...Važno je da se ostvaruju ciljevi. Da se nakon nekog razdoblja može povući crta i konstatirati što je učinjeno po pitanju takvog poduzetništva u Hrvatskoj. 

Formiraju se radne skupine

U spomenutoj Upravi doznajemo kako je imenovanje zatraženo od sljedećih institucija: Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarsta zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Ministarstva financija, Ministarstv obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i garaditeljstva, Ministarstva kulture, Središnjeg državnog ureda za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU, Ureda za udruge Vlade RH, Ureda za socijalno partnerstvo Vlade RH (predstavnici sindikata i poslodavaca), Nacionalne zaklade za civilno društvo, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Hrvatskog saveza zadruga, Savjeta za razvoj civilnog društva (5 predstavnika civilnog sektora), Ekonomskog fakulteta u Osijeku te Pravnoga fakulteta u Zagrebu.

Katarina Ivanković-Knežević, MINGORP

Socijalni poduzetnici, najsažetije rečeno, pokreću organizaciju ne radi profita, već i radi šire socijalne vrijednosti za svoju okolinu. I, zastat ćemo sada na tome! Jer definicija socijalnog poduzetništva je podosta. Uz to, neki ga nazivaju društvenim poduzetništvom, neki društvenom ekonomijom. Upitnika oko ove teme, očito, ima – i sve dok se ne donese jasan dokument, odnosno strategija kojom će se puno toga definirati i stvarati poticajno okruženje za razvoj socijalnog poduzetništva, ti upitinici „visjet“ će nam nad glavama.

Stoga je pokrenuta inicijativa, ideja da se pristupi izradi Strategije za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj socijalnog poduzetništva (što je radni naslov, op.a.) Nositelj izrade strategije, potaknut impulsima iz udruga kojima je socijalno poduzetništvo dominantna orijentacija, jest Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Unutar MINGORP-a, ova tema „pripada“ Upravi za međunarodnu suradnju na području rada i socijalne skrbi kojoj je na čelu ravnateljica Katarina Ivanković Knežević s kojom smo za pomakonline.com razgovaraili upravo o izradi Strategije.

Pokušajmo prvo definirati sadašnju situaciju po pitanju socijalnog poduzetništva, odnosno uloge i doprinosa MINGORP-a njegovom razvoju. Što je do sada učinjeno? Kakva je trenutna „slika stanja“ po tom pitanju?

Mogu, odnosno moram reći da je ta „slika“ takva da svi misle kako je socijalno poduzetništvo vrijedno poticanja, da je ono mogućnost i za zapošljavanje, svima je to – super. Ali to nije dovoljno i to nas neće dovesti, bez dodatnih napora, do toga da imamo institucionalni okvir za socijalno poduzetništvo i financijsku podršku. No, nije da ništa nije odrađeno sa strane MINGORP-a. Primjerice, u protekloj, 2010. godini, dodijeljeno je ukupno 2,5 milijuna proračunskih kuna za proizvodno – uslužne zadruge, odnosno za početnaulaganja, nematerijalnu proizvodnju i savjetodavne usluge. Od tog novca, zadrugama koje razvijaju socijalno poduzetništvo dodijeljeno je milijun kuna, od čega je dio sredstava predviđen i za sufinanciranje plaće jednog zaposlenika. Istaknula bih i porgram Promemorija, to je porgram stvaranja egzistencije – socijalnog poduzetnišva. Program je to u koji jeuloženo 1,5 milijuna kuna; a provodi se na području cijele RH s ciljem izobrazbe, posebno poduzetnika početnika, a i poduzetnika u rastu i razvoju, poticanje poduzetništva ciljnih skupina – branitelji, žena, nezaposlenih s 50 i više godina...možemo reći, socijalno isključenijih kategorija. No, to, dakako, nije dovoljno. Mora postojati jasan smjer i dokument, Strategija.