Pomakonline - Magazin za društveni razvitak

Saturday
Apr 19th
  • Prijava
  • Registracija
    Registracija
    Polja označena asteriskom (*) su obavezna.
    Ime: *
    Korisničko ime: *
    E-mail: *
    Šifra: *
    Potvrda Šifre: *
  • Traži
Veličina teksta
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Naslovnica
POMAKOV SERIJAL | Socijalnim zadrugarstvom do radnih mjesta (1.dio)
Neda Wiesler   
Utorak, 17 Siječanj 2012
Image
Polako niču socijalne zadruge

Osnivanje socijalnih zadruga u Hrvatskoj polako se prepoznaje kao mogućnost stvaranja novih radnih mjesta, nerijetko za teže zapošljive skupine građana. S obzirom na to da je samo nazivlje „socijalna zadruga“ sve češće u upotrebi, istražili smo što taj naziv sadržajno i znači. O čemu govorimo kada govorimo o socijalnim zadrugama? Prije svega, istaknimo aktualni trenutak: socijalna zadruga je, kao i cijeli sektor socijalnog poduzetništva, još uvijek u procesu afirmiranja.

Socijalna zadruga je poseban tip društvene zajednice i jedna je od najinteresantnijih pojava danas u području takozvane tercijarne djelatnosti. Brojni novi oblici niču u raznim zemljama, a daleko najveći napredak bilježi se u Italiji. Zemlja je to koja može poučiti primjerima iz prakse.

Iako su još samo prije par godina, u cjelokupnoj ekonomiji zemlje, socijalne zadruge predstavljale mali, zanemariv dio, a njihova je djelatnost bila ograničena uglavnom na zapošljavanje hendikepiranih osoba, sada se sa zadovoljstvom može ustvrditi da je na pomolu drugačiji oblik socijalne zajednice, koja širi vlastiti prostor djelovanja i čija praksa pokazuje kvalitetan razvoj i sve veću efikasnost modela, a odvija se u najmanje dva smjera: bavljenje socijalno zdravstvenom i obrazovnom problematikom, s jedne strane, te radom na većem angažmanu osoba sa margine – socijalno isključenih. 

U središtu socijalnog zadrugarstva su društvene vrijednosti 

Socijalna zadruga, za razliku od poduzeća osnovanih radi profita, okrenuta je prema moralnim interesima (vrijednostima) društva. Osnivanje socijalne zadruge ima za cilj pružanje specifičnih usluga za „osobu“ kao pojedinca, kojeg tretira kao vrijednost. Njegujući vrijednosti koje pokreću duh zajedništva, osjetljivost prema bližnjem i solidarnost, socijalna je zadruga jedinstveni i vjerodostojan put prema demokraciji.

Dok u Švedskoj i Velikoj Britaniji socijalne kooperative (zadruge) postoje bez posebnog zakonskog okvira, normativu analogna talijanskoj nalazi se još u Belgiji i Poljskoj, a u velikom je broju zemalja u tijeku izrada brojnih akata, kako bi se, i kod njih, što prije ispunile pretpostavke za oživljavanje tog sektora.

Unatoč tome što se još uvijek veliki dio zadruga financira sredstvima garantiranim od javnih i državnih službi, novost  je i značajan napredak u formiranju zadruga s osobinama proizvodne jedinice, koje bi bile sposobne samostalno se okušati na tržištu.

Primjer uhodane prakse - talijanska regija Apulia 

Talijanska regija Apulia vrlo uspješno, a u skladu sa nacionalnim normama podržava, podupire i promovira inicijativu za razvoj socijalnih zadruga toga tipa, pa za njih na lokalnoj razini vrijedi sljedeća definicija: Socijalna zadruga je dakle ona zajednica koja upravlja uslugama za socijalno zdravstvene i obrazovne djelatnosti po određenim reguliranim propisima  kao dio plana i programa regionalnih socio-zdravstvenih i obrazovno pomoćnih aktivnosti. Socijalna zadruga, dalje, ulazi u specijalnu kategoriju čija je osnovna karakteristika praćenje općeg interesa društva u promociji humanosti i socijalnoj integraciji građana.

Osim uključivanja osoba s invaliditetom u proizvodna područja kao što su: poljoprivreda, poljoprivreda vezana na turizam, agro- prehrana, agro-industrija, obrtništvo, briga za okoliš i kulturna dobra, zaštita teritorija, i razni tipovi trgovine i razne vrste udruga za zaštitu potrošaća, socijalna zadruga je i ona koja se bavi kompleksnim područjem aktivnosti raznog tipa čiji je cilj uključivanje u proizvodni proces i tržište rada osoba smanjenih šansi za zapošljavanjem.

Sve je pravno precizno određeno

U Italiji se, osvrnimo se na praksu zemlje izgrađene prakse socijalnih zadruga, osobama sa slabijim mogućnostima smatraju: invalidne osobe (fizičko psihičkog invaliditeta), one koje su boravile u psihijatrijskim ustanovama, liječeni ovisnici, osobe koje su izašle iz zatvora.  Sve te osobe, između ostalog, moraju imati pravovaljanu medicinsku dokumentaciju, po kojoj je vidljivo da smiju obavljati dotičnu djelatnost.U okvire aktivnosti socijalnih zadruga su u novije vrijeme dodane još dvije grupe aktivnosti.

Prva koja se odnosi na pomoć osobama dulje nezaposlenim, mladima koji traže prvo zaposlenje ( danas ih je u Italiji 21% ), te odraslim sa zastarjelim neadekvatnim kvalifikacijama, i druga grupa, koja potiče aktivnosti koje pomažu u rješavanju problema mladih obrazovanih osoba prilikom uključivanja u prvo zaposlenje, pripravništvo, šegrtovanje, s tim u vezi pomaže im se iznaći stjecanje prvih iskustava, osnivanjem neke vrste ureda za posredovanje.

Tako je danas u Italiji...no, gdje su korijeni socijalnih zadruga? Po odgovor u povijest 

Ideje socijalne suradnje su oduvijek pratile razvoj ljudskih odnosa u proizvodnom procesu, pa su u pojednostavnjenom obliku poznate još od Antike. Želje za uključivanje socijalno kooperativnih elemenata u proizvodnju u smislu kolektivnog rada, kao i forme solidarnosti, bile su prisutne, ali najčešće samo kao teoretski pojmovi, i tijekom Srednjeg vijeka, pa su se kao takve u prvoj polovici 19.st. našle u djelima socijalista utopista (Thomas Moore).

Do pojedinačnih pokušaja primjene u Engleskoj i Njemačkoj dolazi u vrijeme prije industrijske revolucije, a prva prava kooperativa nastaje 1844. u Rochdale, predgrađe Manchestera, gdje je na inicijativu grupe tekstilnih radnika stvoren prvi statut ciljeva, čija osnova još danas čini bazu sindikalnih zahtjeva.

Razvoj tehnologije i masovna proizvodnja ubrzano mijenjaju odnose u društvu. Radionice se naglo pretvaraju u tvornice, pa osim radnika katastrofalnu sudbinu doživljavaju i obrtnici, čiji se stalež  raslojava budući da pred naletom industrijske robe njihovi donedavni skupi proizvodi više ne nalaze kupca.

Navala seoskog stanovništva u gradove, neselektivno zapošljavanje čak i žena i djece, stvara masu raspoložive radne snage pa uvjeti rada za pojedinca postaju sve teži. Proizvođači se, s druge strane, grupiraju i povezuju u korporacije kojima je jedini cilj što efikasnija zajednička borba protiv konkurencije kako bi si osigurali uvjete za lagodan život, opstanak kapitala i rast profita. Sve je to pogađalo radnike, čijem je strpljenju uskoro došao kraj, pa je pobuna postala neminovnost.

Industrijska revolucija donijela je i nove principe 

Industrijskom su revolucijom srušene mnoge dotadašnje barijere i omogućene korjenite promjene koje su ubrzo otvorile vrata i novim principima. Nastupilo je vrijeme, kada su nakon stoljetnih neuspjelih pokušaja najobrazovaniji i najhrabriji radnici napokon krenuli u organiziranu borbu za svoja prava. Jedan od prvih uspjeha je bilo osnivanje zadruga za međusobnu pomoć, a koje su na početku funkcionirale slično kao današnje kase uzajamne pomoći.

Radnici bi tjedno uplaćivali prilog iz kojega su članovi imali pravo na recipročnu pomoć u slučaju bolesti, nesreće i smrti. Iz tih iskustava stvarani su prvi oblici suradnje, onakve kakve danas znamo. Italija, koja danas prednjači u razvoju socijalnih zadruga, je sa prvim iskustvima  krenula tek desetljeće nakon Engleske i to uglavnom na industrijski razvijenijem sjeveru. Jedanput započet proces se rapidno širio tako je već između 1900. i 1921.stvoreno između 2.000 i 21.500 kooperativa. (NASTAVLJA SE)

Hits: 1717
Komentari (0)Add Comment

Napišite komentar
quote
bold
italicize
underline
strike
url
image
quote
quote
smaller | bigger

security code
Upišite prikazane znakove


busy
 
« Prethodna   Sljedeća »