Pomakonline - Magazin za društveni razvitak

Thursday
Jan 18th
  • Prijava
  • Registracija
    Registracija
    Polja označena asteriskom (*) su obavezna.
    Ime: *
    Korisničko ime: *
    E-mail: *
    Šifra: *
    Potvrda Šifre: *
  • Traži
Veličina teksta
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Naslovnica arrow Projekt Pomak arrow Društvena odgovornost arrow Prvih sto godina: Kratka povijest društvene odgovornosti
Prvih sto godina: Kratka povijest društvene odgovornosti
Željka Mandić   
Četvrtak, 28 Srpanj 2011

Image
Zadovoljni radnik je dobar radnik
Društvena odgovornost, društveno – odgovorno poslovanje...mnogima se čini da su u pitanju društvene „kovanice“ i ideje ovoga doba nastale kao nužni odgovor i potreba da se nešto napravi u vremenima kada je sve veći broj ljudi „uključen“ u – socijalno isključene. Nema dvojbe: DOP je u ovom ekonomskom vremenu potreba koju se ne može ignorirati, jer bi ignoriranje ugrozilo i poslovni svijet pred kojim stoji izazov društveno odgovornijeg poslovanja.

No, sama ideja, a ovo je mala priča o povijesti DOP-a, nije baš nova. Zapravo, zasigurno je već proslavila prvih sto godina. Naime, ideja o tome da poslovni subjekti trebaju snositi odgovornost koja se proteže i izvan zidova njihovih firmi ili računa vlasnika i dioničara ima svoje korijene već u početku 19-tog stoljeća. Ako bismo pitanje o društvenoj odgovornosti postavili u puno širi kontekst, i slobodno ga naslovili: možemo li biti bolje, pravičnije društvo zadovoljnijih ljudi – onda je staro koliko i ekonomija. No, vratimo se ovom prvom, „užem“ shvaćanju.

U SAD-u zbrinjavali radnike beskućnike

Veliki broj tvrtki u Sjedinjenim Američkim Državama imao je posebne dijelove zgrade, uglavnom odvojene od proizvodnog pogona, koji su imali stambenu svrhu. Radilo se o vrlo siromašnim i nepobitno slabo plaćenim radnicima koji od svojeg mjesečnog prihoda teško da bi i mogli platiti si stanovanje. Stoga su vlasnici izgradili i kućice svjesni da je stambeno zbrinuti zaposlenik produktivniji od beskućnika. Također kroz literaturu nalazimo primjere tvrtki koje su imale prostore gdje su zaposlenici mogli ostaviti djecu za vrijeme rada. Iako se radi o minimalnom društvenom zbrinjavanju, prepoznajemo korijene poslovne svijesti da nezbrinuti radnik nije produktivan radnik. Mnoge stvari koje danas, pak, prepoznajemo kao standard, također su se nekad mogle nazvati društveno – odgovornim poslovanjem. Govorimo o zdravlju i sigurnosti ljudi. Američki predsjednik Theodore Roosevelt, koji je u ranim dvadesetim godinama prošlog stoljeća bio u jeku svojega mandata, rekao je u jednom od svojih govora kako su korporacije neophodni instrumetni moderne civilizacije, te kako vjeruje da bi trebale biti nadgledanei regulirane tako da će djelovati za interese zajednice u cjelini.

Nije li to u svojoj suštini društvena odgovornost? I tako je Roosevelt uveo tržišno zakonodavstvo i pravila o zdravlju i sigurnosti i sve je češći pojam radnoga vremena.

„Vječna“ borba etike i profita

A sve to koštalo je, dakako, poslodavce. Veća davanja, (kratkoročno) manji profit. Društveno osjetljivo, odgovorno poslovanje i profit često su u konfliktu. Poslodavci su željeli manje troškove i to je nerijetko bilo i jest jedino o čemu se vodi ponajviše računa. Iskusni ekonomist i poslovni čovjek, Adrian Cadbury, poznat iz tvrtke koja proizvodi popularno piće Schwepps, no osamdesetih godina proteklog stoljeća voditelj tvornice čokolade, za Harvard Business Review je zapisao: „ ...etički i komercijalni razlozi uvijekt će biti u sukobu za one koji upravljaju tvrtkama.. To nije novi problem. No, mora postojati krtički interes za tu temu, a naše se odluke temeljiti na etičkim prosudbama. To je nužnost...“

Vidljivo je, dakle, da postoje ozbiljna promišljanja o društvenoj odgovornosti. Ne treba zasigurno dodatno podcrtavati kako je Rooseveltova ideja nadzora i regulacije pitanja zašitite i zdravlja ljudi naišla na velike otpore. No, ustrajalo se na tome kako je takvo ponašanje temelj odgovornosti.

Proteklo je ipak puno vremena da kompanije počnu uviđati kako je društveno odgovorno ponašanje prema svojoj zajednici, čak u najširem smislu, za njih dugoročno dobro i da daje trajne rezultate. Među ostalim, vjernog i zadovoljnog potrošača. Među kompanijama koje su to u pretprošlom stoljeću zarana prepoznale i počele se tako ponašati, bez ikakve prisile, izdvajamo „ The Body shop“. Riječ je o tvrtki kozmetičkih proizvoda ekološke proizvodnje. Anita Roddick, osnivačica ove etičke kozmetičke tvrtke, na novinarske upite iz toga doba odgovarala je uvijek jednim te istim odgovorom: „Biti dobar jest dobar posao.“

Brojke ne lažu: odgovorno je bolje

Praksa poslodavcima daje najbolje odgovore. Statistike i poslovne analize ukazuju sve više kako je neetično poslovanje loše za posao. Loše je za tvrtku, loše je za društvo kao cjelinu. Better Business Bureau (BBB), koji, među ostalim, objavljuje takve analize, i u proteklom je stoljeću objavio kako nemoralne poslovne prakse stvaraju loše odnose, ne samo u tvrtki, već i daleko šire, u zajednici u kojoj tvrtka djeluje.

Danas se, zasigurno, više ne može niti mora poricati korisnost društveno – odgovornog poslovanja. Klimu da ona bude pravilo, standard, svakako i dalje treba i sitnim pomacima graditi jer je to dio odgovora pitanja s početka našega teksta: možemo li biti bolje, sretnije društvo? Više davanja neupitni je dio odgovora na to pitanje. Korporacije, svi poslovni subjekti moraju imati DOP kao „zajednički nazivnik“ poslovanja. Često u ekonomskom svijetu citirani veliki vizionar i ekonomist Peter Drucker opisivao je poduzeće kao instituciju društva, jednako kao što su to škole, domovi zdravlja, banke. Ukratko: od poduzeća se očekuje da cijelom svojom misijom, cjelokupnim djelovanjem, služi društvu. Baš kao što to očekujemo od drugih gradivnih elemenata našeg društva; bez obzira na to radi sli se o dječjem vrtiću ili banci. Uz takav „zajednički nazivnik“, društveno blagostanje bit će bliže činjenici, manje iluziji.

Hits: 4291
Komentari (0)Add Comment

Napišite komentar
quote
bold
italicize
underline
strike
url
image
quote
quote
smaller | bigger

security code
Upišite prikazane znakove


busy
 
« Prethodna   Sljedeća »

Komentari

Imate ideju, a nemate novca? Slijedite ovih 1...
Moje ime je Valeria Marco, pre 6 meseci, moj poslovni k...
Imate ideju, a nemate novca? Slijedite ovih 1...
Moje ime je Valeria Marco, pre 6 meseci, moj poslovni k...
Imate ideju, a nemate novca? Slijedite ovih 1...
Ja sam Ryan Jeremy po imenu. Živim u Sjedinjenim Ameri...
Imate ideju, a nemate novca? Slijedite ovih 1...
Moje ime je Valeria Marco, pre 6 meseci, moj poslovni k...
Imate ideju, a nemate novca? Slijedite ovih 1...
Trebate li zajmove s niskom kamatnom stopom? Jeste li o...
Decentralizacija je ključ razvoja ruralnog po...
Ja sam Alexander Alexis, privatni zajmodavac i korporat...
Otvoren drugi natječaj razvojnog programa ''P...
Ponuda zajma !!! Mi smo zajam usluga Stephen Williams ...
Virtualni ženski poduzetnički centar s herceg...
Ponuda zajma !!! Mi smo zajam usluga Stephen Williams ...
Imate ideju, a nemate novca? Slijedite ovih 1...
Ponuda zajma !!! Mi smo zajam usluga Stephen Williams ...
Zakon u Hrvatskoj zakida i diskriminira domać...
kupila sam od Vas čaj i izuzetno mi se šećer srušio...

Forum socijalnog poduzetništva IPA Razvoj ljudskih potencijalaThis project is funded by the European Union