Pomakonline - Magazin za društveni razvitak

Korupcija, nepotizam, loši gospodarski rezultati – sve su to pojmovi i riječi koje prosječni građanin Hrvatske kroz medije čuje svakodnevno. Gotovo da možemo reći da pojam socijalni kapital možda uopće i ne čuje jer o njemu se, zapravo, gotovo i ne govori. Pa ipak, veza između korupcije koja izjeda gospodarstvo i socijalnog kapitala jako je bliska!

Kao što je bliska veza i između socijalnog kapitala i socijalnog poduzetništva. No, krenimo od početka prije nego „razotkrijemo“ tu vezu i zakoračimo malo u povijest... Kada i kako nastaje pojam socijalnog kapitala?

Iako više puta spominjan tijekom povijesti nastajanja društvenih sistema, pojam socijalnog kapitala kao definirana kategorija, prvi se puta pojavio 60-ih, da bi postupno postao predmetom sve većeg interesa teoretičara društvenih znanosti, od ekonomista, sociologa sve do politologa.

Kvalitetni odnosi u društvu jamac su stvaranja svakog kapitala

Socijalno poduzetništvo je, pak,  ono kojem je težnja stvaranje  i socijalnog kapitala kao resursa. U društvu velikog socijalnog kapitala zasigurno postoje i bolji uvjeti za socijalno poduzetništvo. Drugim riječima, za ostvarenje ekonomskog uspjeha nije dovoljno imati najbolju tehnologiju; treba imati i dobre ljude, ali ni to neće vrijediti ako odnosi u društvu nisu kvalitetni.

Jedan od najzaslužnijih na tom području, američki politolog Robert Putnam definirao je socijalni kapital kao kontinuirani odnos suradnje i razmjene uzajamnih normi među ljudima. Socijalno poduzetništvo je ono koje prepoznaje socijalne probleme te koristeći poduzetničke principe kreće u pravcu stvaranja promjena u smislu poboljšanja socijalnih uvjeta društva.

Poduzetnički procesi iz različitih i povijesnih perspektiva

A kako poduzetnički proces izgleda iz socijalno neosjetljive perspektive? Treba se samo podsjetiti osnova proizvodnog procesa, za što je najjednostavnije koristiti Marxove definicije. Dakle, kapital nastaje u procesu koji se odvija između poslodavca i radnika. Kapitalist angažira resurs (novac, zemlju, strojeve energiju..), a radnik daje (prodaje) svoj rad u zamjenu za naknadu.

Rezultat takvog procesa, neki gotov proizvod, ide na tržište gdje ovisno o situaciji postiže određenu cijenu. Nakon što kapitalist podmiri sve troškove i obaveze, te isplati radnika ostaje mu višak vrijednosti. Taj dio – profit, on može potrošiti za sebe ili ponovo investirati. U periodu prvobitne akumulacije, kako sam naziv kaže, sve je ostajalo kapitalistu, koji je radnika bezočno eksploatirao.

Permanentne radničke borbe, tijekom dugih desetljeća, tjerale su poslodavce na sve veća davanja u korist radnika. Tako se mukotrpnom ustrahjnošću formiraju takozvana stečena prava, koja su u mnogome zaštitila i oplemenila život i rad radnika, ali ta borba još nije gotova i postepeno se otvara prostor za podmirivanje široko disperziranih socijalnih potreba.

Ekonomski, ljudski i socijalni kapital – veze i razlike

Osnovna značajka razlike između dva pristupa je u tome što poduzetnik, kapitalista svoju uspješnost mjeri isključivo profitom za sebe (jer ove druge komponente još nije u potpunosti svjestan), dok je cilj socijalnog poduzetništva stvarati i socijalni kapital. To je područje jako široko tako da se uz brigu o budućnosti života i rada na zemlji u smislu fizičkog i psihičkog zdravlja  čovjeka, gdje se u zadnje vrijeme naglasak stavlja također na borbu protiv socijalne isključenosti, briga vodi o humanom pristupu svim živim bićima, a da ne spominjemo stalnu borbu za ekološku uravnoteženost.

Naš teoretičar, dr.  Berto Šalaj o tom kaže: "Ekonomski se kapital temelji na bankovnim računima pojedinca, ljudski kapital je u glavama pojedinca a socijalni kapital u strukturama odnosa među ljudima." Danas na zapadu stručnjaci govore o čvrstoj povezanosti resursa unutar koje je socijalna mreža uključena kao investicija. Postaje jasno da se radi o mehanizmu unutar procesa koji gradi most konceptualnoj praznini u razumijevanju makro mikro veza između struktura i pojedinaca. U Hrvatskoj je i sam pojam socijalnog kapitala nedovoljno poznat, kako javnosti tako i političarima koji, ga štoviše, čini se, izbjegavaju.

Prema dr. Šalaju, (Fakultet političkih znanosti u Zagrebu) demokratsko aktivno građanstvo cilj je kojemu treba težiti, sredstvo kojim se to može postići je obrazovna politika, a socijalni je kapital glavni sadržaj. Odnosi između ljudi djeluju poput kapitala Kako bi objasnio ideju socijalnog kapitala on upotrebljava najjednostavnije riječi; kaže da su odnosi među ljudima toliko važni da unutar određene zajednice mogu djelovati poput kapitala, jer omogućava da ljudi budu produktivniji na čitavom nizu područja.

Socijalni kapital kao dio obrazovne politike 

Socijalni kapital (mreže povezanosti, norme reciprociteta, i generalizirano povjerenje) bi tako prema Šalaju trebao biti  sastavni dio svake obrazovne politike koja teži ka demokraciji građanstva kao aktera, u smislu poticanja njihovog punog angažmana u procesima, za razliku od pasivnog korištenja svoga građanskog  statusu, koji podrazumijeva da se građanin postaje samim time što se živi u gradu. 

On je između ostalog proveo istraživanje o najvažnijoj dimenziji socijalnog kapitala - povjerenju među ljudima, pa s time u vezi kaže: „Socijalno je povjerenje, povjerenje u one članove zajednice koje osobno ne poznajemo. Rezultati istraživanja pokazali su da je stanje u Hrvatskoj - alarmatno. Naime, na pitanje smatrate li da se većini ljudi može vjerovati, 2003. godine samo devet posto ispitanika odgovorilo je potvrdno, a 2007. - 11 posto. vrlo je zabrinjavajuće“. U Hrvatskoj socijalno je povjerenje ne samo nisko, već nema pomaka nabolje, što dodatno zabrinjava.

Iako je i u drugim postkomunističkim državama socijalno povjerenje nisko u usporedbi s etabliranim demokracijama, Hrvatska je na samom dnu i te posebne, "tranzicijske ljestvice". Konkretno, prosjek socijalnog povjerenja u europskim postkomunističkim državama je oko 20 posto, a u etabliranim europskim demokracijama oko 40 posto. To je veliki problem Hrvatske, a o njemu se ne razmišlja. Bili smo zaokupljeni institucionalnim reformama, a zanemarili smo sociokulturnu dimenziju tranzicije koja je presudna za konsolidaciju demokracije".

Što je dovelo do niske razine društvenog povjerenja u Hrvatskoj?

Sa samo devet posto socijalnog povjerenja Hrvatska se približila društvima poput brazilskog, koje je posve podijeljeno, gdje bogati žive u fizički odvojenim dijelovima grada, siromašni u getima, a ulicama vladaju bande, gdje zajednica zapravo više ne postoji.

Tri su temeljna čimbenika koja, objašnjava dr. Šalaj, dovode do tako niske razine socijalnog povjerenja u Hrvatskoj. Prvi je vrlo niska razina obrazovanja. Pokazalo se, naime, da su ljudi s višim obrazovanjem skloniji graditi socijalni kapital. Drugo, civilno društvo koje bi trebalo biti generator socijalnog kapitala, u Hrvatskoj još nije dovoljno razvijeno i tu svoju ulogu nije odradilo. Treće, povjerenje u sudstvo vrlo je snažno povezano sa socijalnim povjerenjem i socijalnim kapitalom.

A u Hrvatskoj su političke stranke i sudstvo institucije kojima se najmanje vjeruje. Istraživanja su također pokazala vezu između korupcije i socijalnog kapitala. Što je viša percepcija korupcije,  to je niži socijalni kapital. A istraživanja upućuju da građani Hrvatske doživljavaju društvo kao visoko korumpirano. Nedvojbeno je da smo pred izazovom i da se na njega može odgovoriti samo izgradnjom kvalitetnih, odgovornih i pravednih odnosa.

Komentari (2)

RSS feed Comments

Prikaži/Sakrij komentare

...
napisao Ivančica, Prosinac 20, 2011

Nitko od naših političara nikada ne spominje socijalni kapital. Kao da sva iskustva ne ukazuju na to da je to jedini, temeljni preduvjet stvaranja svakog drugog imetka ili kapitala. Pozdrav redakciji.

report abuse

vote down

vote up

Votes: +0

...
napisao radomir, Siječanj 18, 2012

N. Wiesler jasno tumači i diferencira ekonomski, ljudski te kod nas rjeđe spominjani, premda veoma važan, socijalni kapital koji je pak u recipročnoj vezi s opće prisutnom korupcijom. Obzirom da su građani hrvatske svjesni toga, dolazi logično do zaista alarmantno niskog socijalnog povjerenja kod nas. Ankete pokazuju da je to povjerenje, kada se kvantitativno usporedi s tim povjerenjem u etabliranim evropskim demokracijama, čak četiri puta niže. To rezultira vrlo negativnim posljedicama po našu budućnost. Tako, primjerice, kod nas se veoma teško formiraju dobri timovi, bez kojih danas nema uspješnog napretka, jer ljudi nemaju međusobnog povjerenja pa postaju individualci. Ulaskom u evropsku uniju imamo veće šanse da se to popravi

report abuse

vote down

vote up

Votes: +1

Ime

Komentar

smaller | bigger

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar