Projekt Pomak
Neprofitno poduzetništvo
Kad je čovjek smisao, dobro se zarađuje i kvalitetno živi | Kad je čovjek smisao, dobro se zarađuje i kvalitetno živi |
| Željka Mandić | |
| Srijeda, 20 Lipanj 2012 | |
|
![]() Socijalno poduzetništvo: je li na pomolu globalna promjena ekonomije iz neoliberalne u humaniju? Unatoč veličini i značaju te kompanije, jedna je vijest vezana uz korporaciju Mondragon, koja svoje poslovanje veže uz krilaticu „humanity at work“, u medijima prošla gotovo neprimjećeno. Naime, španjolska radnička korporacija Mondragon i moćni metalski sindikat Amerike i Kanade USW (United steel workers, koji ima više od 800 tisuća članova) objavili su nedavno u Pittsburgu osnivanje radničkih kooperativa po modelu Union Co-op, sindikalne radničke kooperative, u kojima radnici drže čak 99 posto vlasništva. Ovom se anti neoliberalnom poduhvatu pridružio se i Ohio Employee Ownership Center, neprofitni centar državnog sveučilišta Kent. Mijenja li se i kontinent „domaćin“ liberalne, tržišne ekonomije? Mondragon - četvrta najuspješnija korporacija u Španjolskoj, vlasnici 100 posto radnici
Vratimo se Mondragonu kroz brojke nakratko. Postoji već 56 godina; zapošljava 84 tisuće radnika u 256 radničkih kooperativa na pet kontinenata u četiri poslovna sektora - proizvodnom, prodajnom, financijskom i obrazovnom. Godišnje Mondragon obrće 4,8 milijardi dolara i upravlja imovinom vrijednom 5 milijardi dolara. Da podcrtamo – četvrta je najuspješnija tvrtka u Španjolskoj. Zašto je Mondragon važan? Zato što mu uspješno poslovanje počiva na međusobnoj solidarnosti radnika i kooperativa, a cijela korporacija na četiri gotovo da možemo reći omražena principa, atributa modernih demokracija: kooperacija; sudjelovanje u odlučivanju (samoupravljanje); društvena odgovornost (reinvestiranje 10 posto dobiti korporacije u humanitarne svrhe i u zajednicu te čak 40 posto u razvoj, obrazovanje i stvaranje novih radnih mjesta) i inovacija (tehnološki razvoj). Što se vidi na razglednici na kojoj piše "Pozdrav iz Mondragona"?
Svi dobro žive, nema bogataških vila – to je razglednica na kojoj piše „pozdrav iz Mondragona!“ U gradu je i Sveučilište koje nosi ime Mondragon, logično, jer je to vlastito Sveučilište iste korporacije. Ono ima 15 razvojnih tehnoloških centara i 9200 studenata; vlastitu banku Caja Labora sa 1800 uposlenih u 370 podružnica i 330 milijuna eura godišnje dobiti, a zadatak joj je osigurati početni kapital za nove kooperative. Odnosno novih radnih mjesta. Također imaju i financijsku instituciju Lagun Aro, a koja je zadužena za socijalnu sigurnost radnika koja za Mondragon funkcionira kao alternativni mirovinski sustav. Zapravo, jedino što nemaju jest vlastita bolnica. Naime, zdravstvo jedino je područje u kojemu nisu pronašli dovoljno ljudi za osnivanje solidarne kooperative. Naposlijetku...a koliko se ondje zarađuje?Uprava i menadžment koje biraju radnici zarađuju unutar korporacije prosječno 30 posto manje od bijelih ovratnika u kapitalističkom sektoru. Radnici u prosjeku imaju 13 posto veće plaće od plavih ovratnika u kapitalističkom sektoru. Korporacije same nisu brojnije od prosječne veličine baskijskih sela, što znači do 1500 radnika. Članovi se međusobno poznaju, problemi se nerijetko riješavaju neformalno. U 56 godina postojanja samo je jedna kooperativa otišla u stečaj i to ona najveća, sa 3000 radnika. Analitičari kažu da je to kooperativa u kojoj su međusobni odnosi članova postali “otuđeni” a način upravljanja “birokratski”. Prijateljstvo „inicijalne“ grupe radnika pokazalo se kao kohezivni element u poslovanju.Često je prijateljstvo inicijalne grupe radnika i polazna točka za osnivanje kooperacije. A na osnovi predložene ideje korporacija Mondragon osigurava izradu poslovnog plana i istraživanje tržišta; banka Caja laboral osigurava kapital i stoji iza kooperative dok ne stane na svoje noge. Radnici također moraju uložiti početna sredstva, ili jednokratno ili odbijanjem od plaće kroz dvije godine, radi se o iznosu od oko 5000 dolara – novac ulazi u fond za otvaranje novih radnih mjesta). A kada stignu teškoće...sazove se zbor radnika. I odluči se kako daljeUkoliko kooperativa zapadne u teškoće saziva se zbor svih radnika koji odlučuju o tome kako dalje. Tri dana nakon usvajanja novog plana 20 posto radnika odlazi na jednogodišnje “čekanje” uz 80 posto plaće; ukoliko se teškoće nastave i nakon godine dana, grupa na “čekanju” se vraća na posao a na jednogodišnje “čekanje” odlaze oni koji su radili. Svi radnici na čekanju mogu – ukoliko žele – proći prekvalifikaciju za neku drugu kooperativu. U slučaju neuspjeha, radi se o razdoblju od dvije godine, banka obustavlja potpore, a početni zajam se može i zaboraviti. Zvuči dobro. A istinito je. Postoji. Set as favorite Bookmark
Email This
Hits: 1369 Komentari (1)
![]() Napišite komentar
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
PROJEKT SEFOR SUFINANCIRAO JE URED ZA UDRUGE VLADE RH.