Pomakonline - Magazin za društveni razvitak

Tuesday
Jan 16th
  • Prijava
  • Registracija
    Registracija
    Polja označena asteriskom (*) su obavezna.
    Ime: *
    Korisničko ime: *
    E-mail: *
    Šifra: *
    Potvrda Šifre: *
  • Traži
Veličina teksta
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Naslovnica arrow Projekt Pomak arrow Društveno poduzetništvo arrow John Lewis Partnership – kako je u Engleskoj zaživjela ideja radničkog (samo)upravljanja
John Lewis Partnership – kako je u Engleskoj zaživjela ideja radničkog (samo)upravljanja
Ivona Grubišić   
Srijeda, 23 Studeni 2011
Image
John Spedan Lewis

John Lewis Partnership sinonim je za izvrsnost, uslužnost, neovisnost i vizionarstvo. Ovaj vodeći lanac maloprodaje u Velikoj Britaniji u vlasništvu je 76.500 partnera. Njegov je pronicljivi osnivač uspješnim zamislio posao vođen zaposlenicima, a njegova načela određuju ovu jedinstvenu kompaniju i danas. Dobit i blagodati koje stvore svojim radom, dijele svi partneri.

Mnogi ne znaju da ovaj moderni stup britanske maloprodaje ima ne tako davnu revolucionarnu prošlost – prkosio je svjetskim ratovima, velikoj krizi, političkim prevratima i nebrojenim ekonomskim recesijama. Njegova se ostavština pripisuje jednom čovjeku i njegovom životnom eksperimentu socijalne pravde i poslovne domišljatosti.

John Spedan Lewis, rođen je 1885. godine, kao sin Johna Lewisa starijeg, trgovca tekstilom koji je imao malenu trgovinu u Ulici Oxford. Kao 19-godišnjak, Spedan se uključuje u očev posao, a dvije godine kasnije već je posjedovao četvrtinu udjela, vrijednu 50.000 funti.

„Nakon manje od godinu dana iskustva, Spedan je 1905. već imao neke jako dobre zamisli o tom koje djelatnosti treba uključiti u posao. U to je vrijeme imetak Petera Jonesa bio na prodaju. Gospodin John Lewis uzeo je 20 novčanica od 1.000 po funti, prošetao do Petera Jonesa i kupio radnju.

Ta će se kupovina kasnije pokazati monumentalnom za Spedana Lewisa. Njegov je otac posao vodio vrlo dugo i nije bio učinkovit koliko je mogao biti. Osoblje je bilo bijedno plaćeno za svoj posao i Spedan je uvidio da je to vrlo nepošteno“, priča Judy Faraday, arhivistica u tvrtki.

Bio je opsjednut pravednošću

„Od onoga što su dobivali jedva su mogli preživjeti. Bilo mi je jasno da je moj otac bio uspješan samo zahvaljujući njegovu stalnom nastojanju da pruži kvalitetu ljudima koji za svoj novac žele njegovu robu. No znao sam i da će se posao brže razvijati ako isto učini i za one koji za svoj rad žele njegov novac“, govorio je Spedan.

Godine 1909. Spedan Lewis pao je s konja na putu na posao. Dvije se godine oporavljao. To je vrijeme bilo od ključne važnosti za Spedana, ali i obiteljski posao jer upravo je tada došao na ideju o - partnerstvu.

„Bio je doslovce opsjednut pravednošću. Doista je htio da ljudi koji rade za njega dijele dobit od posla. Na takvo ga je razmišljanje nagnala činjenica da on, njegov otac i brat godišnje od posla zarade 26.000 funti, a njihovih 300 zaposlenika samo 16.000 funti. Kao rješenje je vidio tvrtku s ograničenom odgovornošću jer bi na taj način dijelili rizik, on bi mogao uložiti novac, pa bi se posao razvijao“, dodaje David Jones, predsjednik Vijeća tvrtke.

Spedanove svježe ideje nisu bilo javno filantropske - jedino je on vjerovao u pravičnost i humanost.

„Odlučio je uspostaviti povjerenstva za komunikacije. U tim su tijelima bili zastupljeni ljudi iz svih odjela, koji su ga potom izvještavali o svemu što se događa u njihovim odjelima, što bi se moglo unaprijediti i koji su problemi. Bio je to prvi oblik njegovog partnerstva“, kaže Judy Faraday.

Dodatnih tjedan dana odmora

Godine 1914., s prvim naznakama rata i gubitcima „Petera Jonesa", Spedan je uvjerio oca da ga postavi za direktora Uprave „Petera Jonesa“. Sljedeće godine, s povjerenstvom za komunikacije, koje je bilo isključivo u službi osoblja trgovine, Spedan je osnovao Vijeće. Bio je to demokratski potez kojim je htio uključiti i kupce i upravitelje, ključni element partnerstva za sve. Godine 1916. Spedan se povukao kao aktivni sudionik trgovine „John Lewis“ i svoju četvrtinu udjela zamijenio za očeva upravljačka prava u „Peteru Jonesu“. Uvjetno rečeno, „bez“ prisutnosti oca, Spedan je mogao početi uspješnije ostvarivati svoje planove za partnerstvo te primjenjivati svoje svježe ideje.

Image
John Lewis Partnership sinonim je za izvrsnost, uslužnost, neovisnost i vizionarstvo

 

 

 

 

 

 

„Želio je da oni koji rade, ako požele mogu otići, udružiti se i svojim kapitalom razviti vlastiti posao, bolje nego da oni koji imaju kapital unajmljuju i otpuštaju radnike ako žele“, kaže Johnny Aisher, činovnik.

„Vjerojatno su ga u njegovo vrijeme doživljavali kao vrlo radikalnog, a oni koji su upravljali novcem i moći i prijetnjom sebi i tradicionalnim načinima vođenja poslova“, smatra David Jones.

Kada je imao uzde „Petera Jonesa“ u svojim rukama, Spedan povećao je plaće zaposlenicima i poboljšao uslugu, ali  je učinio i nešto prilično neuobičajeno za maloprodaju toga vremena: svima je dao dodatnih tjedan dana odmora. Tri tjedna odmora 1916. bilo je nepojmljivo!

Godine 1920. rat je završio, a „Peter Jones“ je konačno počeo ostvarivati dobit. Te je godine u raspodjeli dobiti tvrtke bonus iznosio gotovo dvomjesečnu plaću, što je bio uspjeh i za radnike i za direktora. Do Božića euforija u tvrtki je splasnula. Zbog nacionalne krize i profit je nestao, a dividende nisu isplaćivane naredne četiri godine.

Stvari su konačno preokrenule u korist tvrtke tek 1925. godine pa se i podjela dobiti nastavila. Dogodine je njegov otac napunio 90 godina, a Spedan je postao izvršni vlasnik/direktor obiju prodavaonica. Posao je dobro išao, pa je Spedan odmah počeo uvoditi partnerstvo i u tvrtku u Ulici Oxford. 

Izašao je iz "kalupa" i učinio tvrtku - javnom

„Privreda se oporavila, a slogan 'Never Knowlingly Undersold' (što bi u slobodnom prijevodu značilo da su njihove cijene najniže, op.a.) temelj je našeg poslovanja i danas. Prvi je oglas kasnih 20-ih poručivao da su cijene kod nas najbolje, a osoblje najuslužnije. Spedan je doista 'gurao' brand. Imao je vrlo ozbiljne zamislima o vođenju tvrtke. Doslovce je napisao upute na 268 stranica. To je bilo vrlo revolucionarno. Danas bismo te upute nazvali - naredba i kontrola. S obzirom da je bilo zapisano, svi, a ne samo partneri, mogli su vidjeti kako tvrtku treba voditi“, dodaje David Jones.

U to je vrijeme Spedan svojim poslovnim potezima još jednom „izašao iz kalupa“ učinivši tvrtku - javnom. Osnovao je „John Lewis Partnership“ d.o.o. Bila je to posve drukčija tvrtka, s neopozivim zakladnim ugovorom koji se nije mogao mijenjati. Zakladom je upravljalo petero povjerenika: John Lewis, zamjenik predsjednika i tri izabrana člana. Bili su partneri i to je činilo temelj posla. Slična je struktura i danas u kompaniji.

1930-te bile su godine procvata za John Lewis Partnership. Tvrtka se počela širiti izvan granica Londona. Partnerstvo je 1937. kupilo perspektivnu prodavaonicu mješovitom robom Waitrose d.o.o., koju su 1904. pokrenuli Wallace Waite, Arthur Rose i David Taylor.

Image
Waitrose je danas jedan od najvećih trgovačkih lanaca u Velikoj Britaniji

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dinamični Wallace odlučio je osigurati budućnost kompanije i naći nekoga tko će nastaviti njegov posao kada on ode u mirovinu. Partnerstvu je tako pripalo deset Waitroseovih poslovnica, a 164 zaposlenika postali su partneri. Ukupni godišnji prihod u iznosu od 150.000 funti povećao je cifru namijenjenu za bonuse u Partnerstvu.

Kompaniju u cijelosti prepisao radnicima

1940., unatoč prolemima nastalima zbog 2. svj. rata, Spedan je iskoristio nevjerojatnu priliku: preuzeo je 15 robnih kuća Selfridge Provincial Group. Bila je to čista slučajnost.

U rujnu te godine bomba je pogodila glavnu trgovinu u Ulici Oxford i potpuno ju uništila. Nakon rata Waitrose je kupio nekoliko malih lanaca trgovina, uključujući i Schofield & Martin i Bees & Tees.

Godine 1950., na kraju nevjerojatnog desetljeća poslovnog rasta, Spedan se odrekao svega u Partnershipu, posljednjeg znaka svoje moći. Učinio je nešto još revolucionarnije nego do tada: neopozivo je potpisao još jedan zakladni ugovor kojim je kompaniju u cijelosti prepisao radnicima.

Godine koje su uslijedile donijele su još promjena u poboljšanju odnosa prema kupcima. U Waitrose je uvedeno samoposluživanje. Trgovina Schofield & Martin u SAD-u postala je prva u Partnerstvu koja se riješila starih blagajni i uvela onakve kakvi su i danas u supermarketima, te oglasne ploče na kojima su bile upute za kupce kako se samoposluživati.
70-godišnji Spedan u mirovinu je otišao 1955., nakon 50 godina rada u tvrtki. Bernard Miller bio je idealan nasljednik jer je čitav život radio uz Spedana. Miller je nadzirao obnovu trgovine u Ulici Oxford, koja je radila i za vrijeme građevinskih poslova.

John Spedan Lewis preminuo je 21. veljače 1963. u 77. godini. Iza njega je ostao jedinstven biznis, koji su pokretali njegove kolege i novi način poslovanja. Spedan je bio nevjerojatna osoba i uvijek je izazov onima koji dolaze nakon njega.

Hits: 4289
Komentari (0)Add Comment

Napišite komentar
quote
bold
italicize
underline
strike
url
image
quote
quote
smaller | bigger

security code
Upišite prikazane znakove


busy
 
« Prethodna   Sljedeća »

Forum socijalnog poduzetništva IPA Razvoj ljudskih potencijalaThis project is funded by the European Union