|
 Dobar je primjer Ultramarin iz Velog Lošinja Prespor rast ekološke poljoprivrede za značajniji udio na tržištu
Ponuda domaće ekološke poljoprivredne proizvodnje iz godine u godinu raste. Prema službenim statistikama, 2002. godine u Hrvatskoj su registrirana dva ekološko poljoprivredna proizvodača, 2004. već 189 a u prošloj godini povećao se na 880 (na kraju 2008. registrirano je bilo 632 eko-proizvođača), dok se broj obradivih hektara pod ekološkom poljoprivredom povećao s 10.000 na 12.500 hektara. Ukupne obradive površine Hrvatske su milijun i tristo tisuća hektara, a primjerice za ulazak u EU je potrebno imati 10% udjela ekološkog poljoprivrednog zemljišta, dakle u našem slučaju bi to trebalo biti 130 tisuća hektara. Eko imanja u Hrvatskoj još su toliko mala da ekoloških površina imamo nešto manje od 0,5 %, dok je to u zemljama Europske unije 10 do 20 % od ukupnih obradivih površina. Primjerice susjedna Slovenija ima gotovo 15 %, dok Kina i Amerika imaju preko 20 % ukupnih obradivih površina.
RASTE POTRAŽNJA ZA ORGANSKI UZGOJENOM HRANOM
Istraživanje GfK pokazuje da ekološki proizvedenu hranu u Hrvatskoj kupuje samo oko devet posto građana, dok je prošle godine organski uzgojenu i proizvedenu hranu kupovalo 14 posto građana. Čak 66 posto Hrvata ne kupuje ekološku hranu, dok ponekad za tim skupljim proizvodima posegne oko 24 posto građana, a njih je prošle godine bilo 32 posto. Najvažniji razlog pada potrošnje ekološke hrane njezina je cijena, koja je prosječno veća i do 30 posto u odnosu na »obične« prehrambene proizvode. Potražnja za ekološkim proizvodima u Hrvatskoj stalno raste, a nije zanemariv ni turistički interes kod gostiju koji biraju našu zemlju za odmor. No, nedovoljno razumijevanje prirode ekoloških proizvoda dovodi do njihova miješanja s lokalnim i tradicijskim proizvodima, a izgled i pakiranje domaćih hrvatskih ekoloških proizvoda, uz rijetke iznimke, lošije je kakvoće od uvoznih. Ponuda domaće ekološke poljoprivrede uglavnom se odnosi na domaće tržište, proizvodi nisu raznoliki, a količine su premale za ozbiljan nastup na izvoznom tržištu. Upravo je pitanje količina najveći problem značajnijeg razvoja ekološke poljoprivrede kao i konvencionalne. Male površine pojedinačnih proizvođača otežavaju im izlazak na tržište i bolju konkurentnost.
Inovativnost se isplati
Usprkos još uvijek slabim poticajima i nepostojanje prave strategije za razvoj domaćih eko brandova par njihe se uspjelo razviti i zadiviti potrošače.
- Obrt za ekoigračke obitelji Adamović iz Ivanić Grada, koji izrađuje eko igračke, ukrasne i uporabne predmete, surađuju s Udrugom slijepih iz Siska, te im je želja širenjem poslovanja upošljavati i ljude s poteškoćama. Njihovo je djelovanje humanitarno i stoga što trenutno pomažu Udrugu SMA.T, roditelje djece sa spinalnom mišičnom atrofijom i traheostomama, a želja im je pomagati i drugim udrugama. Igračke su rađene ručno od prirodnih materijala, te su nebojane, a za bojanje ukrasa koriste se iskljućivo eko boje.
- Hrvatska modna marka “Kešidov” iz Šibenika u izradi neobičnih odjevnih predmeta i torbica ne koristi kožu, perje ni krzno, a serije odjeće izrađuju se u nekoliko primjeraka. Svaki je rad unikatan, a u izradi se koriste prirodni materijali ili reciklirani tekstil.
- Ekološke japanke
Japanke su danas pravi modni hit i općepopularne kao obuća za mnoge gradske situacije, osobito ženske populacije. Dostupne su u širokom rasponu materijala poput kože, plastike, gume ili drveta. Zanimljiva ideja zagrebačke grafičke dizajnerice Barbare Blasin da oživi japanke - popularnu ljetnu obuću umjetnički je “doradila” fotografijama opožarenih požarišta dalmatinskog, ali i šireg područja. Japanke su oslikane prizorima nad kojima se svatko treba zamisliti i ućiniti i najmanji korak da se takve strahote izbjegnu.
- Drvene naočale
Još jedan neobičan eko proizvod dolazi iz hrvatske radionice. Osječki fotograf Ivan Pejić osmislio je drvene naočale. Počeo je proizvoditi naočale s okvirom od jednog komada drveta. Proces izrade naočala traje oko tjedan dana i nemoguće ih je proizvoditi serijski. Sve se radi ručno, s puno pažnje i strpljenja. U startu je bitno naći dobru dašćicu, a najbolje su od oraha ili voćki, debljine 5 do 6 mm i širine 10 cm na kojoj godovi idu u istom smjeru. Proizvod će se uskoro pojaviti na tržištu pod nazivom Pejoo.
- OPG “Babac-Damjanić” iz Poljica kraj Zadra poznat je po dizajnu i kvaliteti nagrađenog pekmeza. “Šinjorina Smokva” od eko-smokava pripremljenog po tradicionalnom receptu. Na “Prvom festivalu pekmeza i džema” u Dubrovniku 2007. “Šinjorina Smokva” nagrađena je za kvalitetu, a njen logo i vizualni identitet prepoznati su kao “naj” na renomiranom međunarodnom dizajnerskom natjecanju “Best of the Best 2007” u Moskvi.
- “Quarnero” ulja za njegu i masažu tijela sadrže ono najbolje iz tisuća organski uzgojenih biljaka i cvjetova, prerađenih u čista esencijalna ulja. Radi se o prvom hrvatskom eko kozmetičkom proizvodu. Četiri su vrste “Quarnero” ulja - Miris Kvarnera, Miris Učke, Opatijska kamelija i Miris Istre.
- “Ulola” je prva hrvatska 100 % prirodna kozmetička linija. Kao konzervans koristi se primjerice ekstrakt ružmarina, a proizvodi nisu testirani na životinjama. Sadrže isključivo prirodne sastojke poput maslinovog ulja, meda, gline, pčelinjeg voska, mlijeka, maka, lavande, ružmarina, odnosno ono što jedemo ujedno su i sirovine za njegu tijela.
- “Ultramarin” iz Velog Lošinja je radionica Nene Nosalj Peršić, koja je izradila i nagradu Festivala za poseban doprinos očuvanju hrvatske kulturne baštine, u obliku police. Ona od naplavina pronađenih na morskom žalu izrađuje jedrilice, parobrode, svijećnjake, vaze, police.
Otpad kao glavna sirovina za proizvodnju
Osim razvoja malih eko proizvoda značajan je i nastanak novih poslova koji se temelje na ekologiji ili ekološkoj poljoprivredi. Razvoj ruralnog turizma krenuo je sa idejom obnove hrvatskih sela u čemu su mnogi eko-proizvođači vidjeli priliku za plasman svojih proizvoda koji su postali okosnica razvoja seoskog turizma, a koji je sve popularniji na kontinentalnom dijelu Hrvatske. Veća svijest o potrebi zbrinjavanja otpada i recikliranja iznjedrila je nove poslovne subjetkte koji se bave ovim problemom i na taj način utječu na čišćenje naše okoline od smeća, od proizvođača recikliranog materijala, komposišta do niza drugih kompanija koje koriste otpadne materijale za svoju proizvodnju. U suradnji sa kompanijama koje su društveno odgovorne i žele što veći dio svog otpada reciklirati ovakva proizvodnja ima svijetlu budućnost i sposobna je dugo održavati cijenu svojih sirovina na niskoj razini, jer ako je nešto sigurno onda je to da iz godine u godinu proizvodimo sve više smeća.
Da li je ovo dovoljno za jednu cijelu dekadu? Vjerujem da će se mnogi složiti kako smo daleko od zadovoljavajućeg, ali mislim da smo tek sada dostigli kritičnu masu koja može utjecati na jači razvoj eko poslovanja.
 |
Blog 
RSS feed Comments
Prikaži/Sakrij komentare
