 Nasilje u obitelji je problem o kojem se u društvu malo govori. Kao da je ukorijenjeno u naše živote od davnina i premda nam zakoni danas više omogućavaju da se borimo protiv tog problema, imam osjećaj da ga mnogi prihvaćaju kao dio tradicije, a što je još gore - mnogi vjeruju da smo se dovoljno emancipirali i sami riješili veliki dio tog problema. Je li uistinu tako?
Zadnjih par mjeseci mediji su puni vijesti o silovanim djevojkama, zatočenim obiteljima, pretučenim ženama, a niti jednom na kavi sa svojim prijateljicama nisam čula niti riječi o toj temi. Nakon vijesti i slika Severininog spota gdje se ona pojavljuje kao žrtva nasilja u vezi vjerovala sam kako će barem priča o nasilju nad ženama dobiti svojih 5 minuta u ženskim kuloarima. Ipak je Severina ta koja mnoge potiče na raznorazna pričanja. Međutim, opet sam se razočarala. Što je to u tom problemu da ljude tjera na takvu šutnju, kad bez problema mogu komentirati svaku manje ili više poznatu osobu koja se pojavi negdje u crticama medija?
Što je zapravo nasilje?
Moj prvi odgovor je da većina nas vjerojatno ni ne zna što je nasilje u obitelji pa ga mjerimo samo brojem masnica na nečijem licu i brojem ubojstava.
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji definira nasilje u obitelji kao svaku primjenu fizičke sile ili psihičke prisile, svako drugo postupanje koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol, prouzročenje osjećaja straha, fizički napad, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje, ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja.
Vrlo je važno zapamtiti da je fizičko i seksualno nasilje jedno od onih koje najčešće prepoznajemo, dok ostale oblike vrlo često zanemarujemo, poglavito ako se radi o psihičkom i ekonomskom nasilju. Psihičko nasilje obuhvaća razne zabrane, prijetnje, uvrede, podcjenjivanje, kontrolu kretanja i sl. koji se vrlo često pojavljuju u našim obiteljima, a rijetko prijavljuju. Porastom broja razvoda sve je češće i ekonomsko zlostavljanje u obliku neplaćanja alimentacije, ali je prisutno i u obitelji u obliku oduzimanja financijskih sredstava.
Vjerovali ili ne, ovaj oblik je vrlo čest i to između roditelja i djece, odnosno jedno od njih oduzima plaću onome koji radi i raspolaže s njegovim novcem. Na moju žalost imala sam prilike upoznati mladog čovjeka kojem su roditelji zajedno s bratom svaki mjesec podizali cijelu njegovu plaću sa računa, ne ostavljajući mu niti onoliko koliko je potrebno za gablec, pa se nalazio u situaciji ili da izleti na ulicu ili da moli za svaku svoju zarađenu kunu svaki dan.
Svake godine najmanje 20% više prijava za nasilje u obitelji
Savjeti u brobi protiv nasilja u obitelji
Ako u Vašem partnerskom odnosu primjećujete neki od ovih oblika nasilja ili ako osjećate neke posljedice obratite se:
- policiji
- nadležnom Centru za socijalnu skrb
- nekom od savjetovališta (broj AŽKZ je 0800 55 44)
- ili pravobraniteljici za jednakost spolova
Ukoliko Vam je potrebna pomoć policije:
- pozovite policiju i prijavite nasilje u obitelji (novim zakonom policija mora izaći na teren pri svakoj ovakvoj prijavi)
- po dolasku policije zatražite liječničku pomoć ako je potrebno
- detaljno ispričajte okolnosti događaja
- navedite i ranije slučajeve nasilja
- posebno naglasite jesu li u tim slučajevima bila prisutna djeca
- navedite da li u kući ima oružja
- zatražite od policije da vas upozna s vašim pravima
- u dogovoru s policijom predložite neku od mjera pomoći i zaštite (psihosocijalni tretman, zabrane približavanja, udaljenje iz stana ili kuće, osiguranje zaštite, liječenje od ovisnosti za nasilnika...)
- zatražite od policije da vas izvjesti o daljnjem postupku s počiniteljem
- zatražite da vas upute na ustanove koje vam mogu pomoći oko smještaja u skloništu
- napustite Vašu kuću ukoliko ćete se osjećati sigurnijima
Koliko je nasilje u obitelji zapravo često u Hrvatskoj pokazuju službeni podaci. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova u razdoblju od 1. siječnja 1999. do 31. prosinca 2005. godine, u Republici Hrvatskoj policija je zaprimila 86.449 zahtjeva građana za pružanjem intervencije radi zaštite od nasilja u obitelji. To je u prosjeku 12.350 zahtjeva godišnje ili 33 zahtjeva za policijskom intervencijom na dan.
Broj prijava raste iz godine u godinu i to za najmanje 20%, a u 2008.g. bilo ih je 13.673 zbog nasilničkog ponašanja, te 1.568 slučajeva kaznenog djela nasilja u obitelji. Najučestalije žrtve počinjenih prekršaja Nasilničko ponašanje u obitelji osobe su ženskog spola, odnosno njih 66,50%.
Što je s onima koji šute?
Tijekom 2003. godine Autonomna ženska kuća Zagreb provela je istraživanje "Ekonomski aspekti obiteljskog nasilja: društveni trošak ignoriranja i toleriranja nasilja nad ženama", s ciljem stjecanja jasnog uvida u sve aspekte problema obiteljskog nasilja u Republici Hrvatskoj.
U analizi podataka o rasprostranjenosti fizičkog zlostavljanja u Republici Hrvatskoj navodi se da je svaka četvrta žena u Hrvatskoj preživjela je fizičko nasilje, a čak 50% je preživjelo psihičko nasilje od stane bivših ili sadašnjih partnera. Na izričit zahtjev partnera čak 34%, odnosno svaka treća žena, je imala iskustvo seksualnog odnosa protiv svoje volje barem jedan put; dok je čak 11% žena imalo prisilni seksulani odnos čak 23 puta, a 8% žena i češće od toga.
Skloništa još uvijek premalo i bez financijskih sredstava
Imajući na umu da je ovo godina krize koja u veliki broj domova unosi nervozu, frustracije i nezadovoljstvo, za očekivati je da će zbog takvih negativnih osjećaja biti i veći broj nasilja u obitelji o čemu svjedoče i novinski napisi u ovoj godini.
Prvi i najhitniji korak je pomoći žrtvama fizičkog i seksualnog nasilja zbog mogućih posljedica na zdravlje i očuvanje samog života žrtve, a to se može pomoću sigurnih kuća. U Republici Hrvatskoj je do 2006. godine, osnovano 13 skloništa za žrtve nasilja, od kojih jedno za sada ne radi. Žrtvama je na raspolaganju 247 mjesta, a tijekom 2005. i 2006. godine, ukupno je 1077 osoba zatražilo smještaj.
S ovim problemom (manjak smještaja i adekvatnih sredstava za pomoć žrtvama) se već godinama bori Autonomna ženska kuća Zagreb (AŽKZ)čija je glavna aktivnost osiguravanje sigurnog mjesta za žene i njihovu djecu koji su preživjele zlostavljanje (psihičko, fizičko, seksualno ili ekonomsko) od strane svojih muževa ili partnera. Oni su također pokrenuli akciju RECI DA kojom skupljaju potpise građana koji smatraju da autonomna ženska skloništa i pripadajuća im savjetovališta trebaju biti trajno financirana od strane države, gradova i županija, umjesto da se proračunski novac troši na primjerice uredski namještaj, lov ili slične stvari.
Ove godine su u suradnji sa kompanijom AVON Kozmetika također dogovrili suradnju u sklopu Avonove globalne kampanje borbe protiv obiteljskog nasilja kako bi prikupili financijska sredstva za oporavak svojih štićenica. Kampanja se zasniva na cause related marketingu prodajom upečatljive narukvice i ogrlice s temom simbola vječnosti koji budi solidarnost i jedinstvo žena širom svijeta u brobi protiv nasilja. Sav prihod od prodaje ovog nakita u idućih godinu dana Avon donira upravo Autonomnoj ženskoj kući Zagreb.
Ne čine te žrtvom samo masnice
Međutim, ovo neće trajno riješiti problem. Pravo rješenje leži u sprečavanju samog problema. Hrvatska vlada je tako u suradnji sa udrugama koje se bave ovim problemom pa tako i sa Autonomnom ženskom kućom 2006.g. pokrenula kampanju pod nazivom „Obiteljsko nasilje nije sport" čije smo spotove gledali na našim malim ekranim, a rezultat kampanje je da je povećan broj telefonskih poziva u Savjetovalište (3 puta više nego prije) i pojačan dijalog u javnosti na temu obiteljskog nasilja.
Imajući na umu da Avon broji desetke tisuća članica u Hrvatskoj, putem tiskanih materijala koje Avon koristi pokušali su svojim članicama skrenuti pažnju na ovaj problem i aktivirati ih u borbi protiv nasilja sa sloganom „Ne čine te žrtvom samo masnice...“. Tijekom listopada i studenog ove godine podjeljeno je 50.669 kataloga, a pretpostavlja se da je svaku brošuru prolistalo barem dvije osobe. Koristeći ove alate Avon i AŽKZ se nadaju da će ne samo prikupiti prijeko potrebna sredstva već i potaknuti veliki broj ljudi da se informira o obiteljskom nasilju i progovori o tom problemu.
Nadam se da ćete se i vi priključiti ovim akcijama i prekinuti šutnju o nasilju u obitelji, a kada to učinite obratite pažnju na savjete kako se boriti protiv nasilja.
 |
Blog 
RSS feed Comments
Prikaži/Sakrij komentare
